Bilo bi divno da je clubbing, zajedno s cijelom elektroničkom glazbenom scenom, u nekakvom vakuumu daleko od stvarnoga svijeta koji poput vlaka bez kočnica leti u recesiju, ali jebiga, nije.
Pandemija, pa ruska invazija na Ukrajinu, inflacija i svi ostali delay poremećaji s kojima se globalno selo suočava i suočavat će se još i više, uzrokovali su kaos koji nipošto nije zaobišao glazbenu industriju, piše Resident Advisor u članku o nastalom neredu, nudeći par savjeta kako izvući živu glavu i guzicu.
Iako ekonomisti teoretiziraju da su noćni klubovi i barovi imuni na štetne efekte recesije jer ljudi piju i zabavljaju se tijekom dobrih i loših vremena, izgleda da u praksi to baš i ne pije vodu. U Velikoj Britaniji, gdje troškovi života nisu bili ovako visoki još od poslijeratnih 1950-ih, zatvoreno je u zadnje tri godine 22 posto mjesta za izlaske, među njima i Space 289 u istočnom Londonu jer nisu mogli plaćati duplo skuplji najam prostora.
Klubovi su, piše RA, potrošili sve kredite i više nema love za nove zajmove, a čak ako je i ima, malo je klubova koji su nakon dvije godine karantene kreditno sposobni.
Vlasnicima klubova suregiraju da preko dana daju svoje prostore u najam i u svakom slučaju njeguju ‘osjećaj zajedništva’. ‘Promotori bi se trebali okrenuti zabavi, onome što njihova mjesta čini posebnima, a ne trčkarati za skupim bookingom i imenima tipa Jeff Mills. Jaka klupska scena jaka je zbog ljudi koje okuplja i svoje zajednice, a ne zbog celebrity DJ-a’.
U posljednje vrijeme rasprostranjen je mit da prosječni DJ ili producent živi u luksuzu, ali osim nekih komercijalnih imena većina elektroničkih umjetnika uopće ne živi bajno.
‘Umjetnici se suočavaju s brojnim izazovima tijekom svoje karijere, s nestabilnim prihodima te problemima s fizičkim i mentalnim zdravljem, uobičajenim problemima s kojima se moraju suočiti’, prenosi RA izjavu direktora jedne dobrotvorne organizacije koja pomaže glazbenicima u krizi. S obzirom da kriza ne popušta, a čeka nas ljuta recesija, bilo bi dobro da se glazbenici počnu prilagođavati sve goroj ekonomskoj situaciji, istraže imaju li pravo na kakve beneficije ili subvencije, odnosno potraže neke nove izvore financiranja.
Također, bilo bi dobro da se počnu udruživati, ne samo glazbenici nego i svi ostali u glazbenoj industriji koji su nezadovoljni izrabljivanjem ili su zabrinuti za svoju budućnost. Tijekom pandemije, osnovan je globalni Sindikat glazbenika i srodnih radnika koji se bori za poboljšanje uvjeta nezavisnih umjetnika kako bi se moć prenijela s nekolicine bogatih kompanija koje diktiraju glazbenu industriju. Neki od njihovih nedavnih radova uključuju kampanju Justice At Spotify, koja zagovara drastične promjene u poslovnom modelu streaming diva.
‘Kao i u bilo kojoj drugoj industriji, jedini način da kao radnik dobijete moć jest da se ujedinite i isprovocirate promjene’, kaže tip iz tog sindikata.
Članak RA u cijelosti koji možete pročitati ovdje, završava prilično logičnim zaključkom, odnosno porukom ljubiteljima glazbe da podrže svoja lokalna okupljališta, svoje klubove i scenu.
‘Podržite ih ili ih izgubite’, nema trećega.
