Prosinac, 2017. godina. Lawrence Klein u SunXbaru nakon paljenja svjetala završava svoj set ovom trakom od koje je nekako i krenulo sve.
Bake, Bake Junior, Bakula, Andrija Bakula, prvi predsjednik Udruge RatCat, DJ, resident, mudrac, trgovac, znanstvenik, obrtnik, sin Bake Seniora, uvijek u džepu ima ovu stvar.
Novovalno, indie, organsko, vokalno, bahati bas, distorzija, wagnerovska drama i zappinski cinizam. Prva sezona Tunela, na ovo se super plesalo.
Na malom podiju Tunela, crveni light kao u kažinu, b2b Edija Kristića i Lovre. Bilo je proljeće, ili ljeto, tko zna.
Afteri su za filozofiju, ševu, muziciranje i romantiku. Nema do drugoga dana, a tada je u pozadini produžetaka znala zasvirati i ova lagana stvar.
Pilo se vino u nekoj debeloj noći, moguće da je već bilo i svanulo. Stipe Širinić i Kristijan Molnar, muzika, diskusija. Tu noć se Jazzy navuka na mračnu šporkariju i sastavija Needledropa.
Ima bezbroj stvari koje RatCat vežu uz Local Suicide, ali ova neka bude ta.
Zagreb, AD 2014. U noći prvog oktobra dogodila se klica. U Tvornici. Bio je to jedan od onih koncerata koji čuvaš na posebnom popisu. Izvan kategorija. Ovdje u dub remixu. Uvijek ide u tom remixu. Kao šinjorina, libanonska bjondina, francuska verzija.
Terraneo, tvrđave, Sladićeva vina, Šibenik, scena, Tunel, clubbing, Šešula, zabava, Azimut. Pjesma oponaša život, pjevuši i nariče.
Ljeti u Porta, u Barbarelli, uvijek dobra muzika, ali jesen brzo dođe, a onda ničeg sličnoga do ljeta. Ideja je bila naći mjesto za dva-tri plesa, ništa više, nipošto više. Nikad šesta nije dolazila u obzir.
Agenti, birokracija, porezna represija, ugovori, procedure, radne dozvole, elementarne nepogode, letovi, agencijski fijevi, bahate krvopije, zaobilaženje posrednika. Najgori ugovori i najbolja muzika.
Nikad prije takvog benda nije bilo. Samo su došli i iskrcali svoje. Duboko se ukopali u brazde matriksa, svojom su muzikom izgrafitirali eone ove i svih prošlih civilizacija.
Taman kad pomisliš da je sve odsvirano i otpjevano, dođe novo i tako stalno, ispočetka, sve bolje, češće, konstruktivnije, dostupnije.
A sutra? Koga briga za sutra. Nije bilo plana ni za danas, a danas je uvijek promjenjivo stanje. Ove ure, ovaj čas, muzika bi valjda zvučala ovako nekako.
U tih šest godina bilo je valjda milijon muzike. Vječnost bi prošla da ih odjednom sve treba čuti.
Comments