S obzirom na opću situaciju u zemlji i svijetu, ples u Tunelu za Noć vještica bit će makar na par sati prilika za bijeg od nemani, monstruma i aveti koje okupiraju nam okružje svim danima u godini, a ne samo u Halloween noći kad je optika između dva svijeta najbrža.
Koliko god nakaradan i tragičan bio, svijet nam je do zla boga komičan i izgleda kao velika Halloween zabava sa scenografijom i likovima iz filmova s kraja prošlog stoljeća kada se još nije ni slutilo da će nastupiti totalni poremećaj svega, svih i svakoga. Uz svu maštu scenarista, hollywoodske milijune i talenat redatelja i glumaca, nitko tada nije mogao ni sanjati da će lik kao stvoren da ga zajebanciji izvrgava Leslie Nielsen, biti američki predsjednik. Sijedi lutak s tupavom facom i praznim pogledom, karikatura svih karikatura.
Karikature
Ili da će se šef države zahvaćene ratom, u nekoj pripizdini koju Amerikanci ne bi znali naći na karti ni da im život o tome ovisi, u sivomaslinastim kežual t-shirtima svakodnevno razbacivati po eteru na svim našim ekranima. Kao da je lik iz filma, kakav glumac, što doduše i jest po podacima na burzi rada. A kad se iz Kijeva u selfie kadru mobitelom javi Kličko, čovjeku odmah zazvoni Tim Burton u glavi – i prizor Vladimira Vladimiroviča u kadru s Jack Nicholsonom, s marsovskom staklenom kuglom na ćelavoj mu efesbeudbaškoj tintari.
U doba kad su se snimali filmovi s budalastim scenarijima u kakvima danas živimo, američki predsjednik je, BTW, bio hollywoodski glumac, trajao je Hladni rat, cijene nafte na refule su divljale kao i sada, ali usprkos svim sranjima svijet nije bio ni približno sjeban kao sada. OK, možda radikalno poremećen i drukčiji, a ne sjeban. ‘Sjeban’ je valjda samo perspektiva izblesiranog gledatelja osuđenog da ga nadživi iduća generacija primitivnih smrtnika koje će se jednako čuditi sjebanosti nekog njima idućeg vremena, dok se budu brčkale u plićaku lažne sigurnosti svoga vrijeme-prostora.
Halloween party u Tunelu
Prije se znalo tko je u Saboru lijevo, tko desno. I u jednopartijskom se sustavu znalo, sovjetskom, kineskom i našem. Žene su bile žene, muda su bila muda, romantika još nije bila završila u registratoru s nazivom ‘bajka’, a mediji uglavnom nisu objavljivali sranja.
U doba Reagana i Leslie Nielsena, kolinde su bile operaterke u telefonskim centralama s gomilom kabela, a svi ovi naši ostali – danas aktualni – vjerojatno ne bi ni postali dio scenarija.
Osim Pece, naravno.
Očigledno, svijet je krenuo naopako kad su izumrli dalmatinski galebi. Jebači nestadoše, a zavladaše mlitavci, plačipičke i kokošari. Anemični nadasve i svekoliko.
Ali bez brige, sve se to još dade popraviti. S malo urana i plutonija. Najbolje prije recesije.
A dotad, zajedno izbijmo iz guzice mainstream sranja bijeloga nam svijeta. Trisprvog listopada, od 22 sata u Tunelu, uz muziku by She J & Stella. U noći kad je veza između ovoga i onoga svijeta najtanja, što je neka druga priča….
Amerikanac u Tunelu
Comments