Kad si mali promotor neprofitne kulturne udruge s velikim apetitom i jadnim resursima poput ove iz adrese, najteže ti pada što ne stižeš objaviti, najaviti, uhvatiti sve što bi htio jer, protivno općem mišljenju, masu se dobroga i bitnoga zbiva oko nas.
Čak i u ovoj maloj bari punoj ružnih hijena s mudima djevojke na zrnu graška.
Kad si mali promotor neprofitne kulturne udruge, znači volonter, grešan si (mišlju) po defaultu jer inače se ne bi ni zajebavao stvarima kakvima se zajebaju neprofitne kulturne udruge u mazohističkom nastojanju da siđu sa Sizifova loopa dok (riječju) 24/7 jebeš majku državi, sistemu i sebi nastojeći (djelom) pretakanjem iz šupljeg u prazno održati scenu, to neželjeno golo, musavo kmečavo čedo u sobi punoj ružnih predatora.
I propustom. Jer ne stigneš popratiti 90 posto dobrih stvari, a nitko drugi neće (‘ne da mi se’ i ‘boli me neka stvar’ posebna su kategorija i spadaju u zaseban krug pakla).
Sigurno je ova priča mogla proći i bez predugog, tupastog i nadasve banalnog uvoda s biblijskom figurom, ali krivca za to ne treba tražiti u posrnulom pjesniku uvodničaru nego u Leri Ahelu i Željku Luketiću čiji label Fox & His Friends caruje u našim mukama zbog grijeha propusta proizašlih iz nemogućnosti da se stigne najaviti, objaviti ili uhvatiti barem minimum onoga što rade, grade, stvaraju.
U pokušaju iskupljenja, a zahvaljujući Arsenu Pavešiću, ukazat ćemo svekolikom čitateljstvu na intervju Lerija i Željka za MixMag Adria objavljen sredinom ovog kišnog mjeseca pod naslovom ‘ Jako nam je važno da glazba izađe iz podruma i ugleda javnost’.
Upoznajte ovaj kreativni dvojac, kopajte po njihovom blagu i uživajte u nadolazećim otkrićima.
Comments