Uoči nastupa u šibenskom Tunelu na kraju njegove aktualne europske turneje, razgovarali smo s Theus Magom, meksičkim producentom, DJ-om i suvlasnikom izdavačke kuće Duro. Mateo González, kako je pravo ime tom umjetniku koji djeluje i pod pseudonimima Bufi i Sonido Fantasma, intervju nam je dao u tjednu između nastupa u Budimpešti i Berlinu gdje smo ga uhvatili dok je u studiju radio na novom materijalu sa sjajnom tamošnjom glazbenicom Moderna.
Reklo bi se, Mateo, da je Theus Mago vaša mračnija, pomalo misteriozna verzija. Kako ste krenuli u taj projekt i što vam je bila inspiracija za istraživanje svoje mračnije strane?
Tamo negdje 2015. godine pomalo mi je postao dosadan ‘nu-disco’ zvuk karakterističan za Bufija pa sam odlučio stvoriti novi, nešto ‘tamniji’ projekt pod utjecajem EBM-a (Electronic Body Music op.a), minimal wavea i techna. I tako je nastao Theus Mago. U međuvremenu su se oba projekta nastavila razvijati svaki za sebe i ponekad mi je teško razlikovati ih i odlučiti što je Bufi, a što Theus Mago. Pustio sam zato jednostavno glazbi da se razvija i da prirodno teče, bez ograničenja. Drugim riječima, Theus Mago nužno ne mora biti ‘mračan’, kao što ni Bufi nije nužno veseo ili radostan.
Ako je suditi po golemim količinama vaše glazbe koja dolazi na tržište, dosta ste produktivni. Je li to plod velikog rada ili dobre zabave? Ili oboje od toga?
Naviknut sam na određeni ritam rada koji postaje još intenzivniji otkako sam postupno započeo razvijati svoj studio u puno ozbiljnijem smjeru. Samim time postao sam još ovisniji o stvaranju glazbe. Ako bih morao precizno odgovoriti na vaše pitanje, rekao bih da je ovo što radim 70 posto vremena zabavno, a 30 posto produkt napornog rada.
U Hrvatskoj ste na ovoj turneji prvi put. Imate li možda kakvih spoznaja o ovdašnjoj glazbenoj sceni?
Bojim se da nisam baš pretjerano upućen u hrvatske glazbene trendove niti svjestan situacije kod vas, ali znam za neke bendove s područja bivše Jugoslavije poput Videosexa, Idola ili Beograda.
Često surađujete s drugim glazbenicima kao što su Local Suicide, Moderna i drugi. U kojoj mjeri takvo dijeljenje ideja s drugima može sputavati umjetnika u kreativnom izražavanju?
Moram priznati da su mi takvi projekti donedavno predstavljali veliki problem jer sam ‘control freak’, a ta karakterna osobina može biti prilično frustrirajuća kada idete raditi s drugima. Srećom, suradnja s glazbenicima koje ste spomenuli mi je ostavljala dovoljno prostora da ostanem u svojoj ‘zoni ugode’ i da u nekoj mjeri zadržim kontrolu, a opet je bilo dovoljno prostora za savršeno preklapanje s idejama mojih suradnika.
Elektronička glazba danas je jedna velika industrija u kojoj nerijetko trebaš biti DJ, producent, menadžer pa čak imati i vlastitu diskografsku kuću, kao što vi imate Duro. Je li tako i u Meksiku? Idu li glazbenici u poslovne škole poput Dixona i drugih artista koji su od karijere napravili ozbiljan biznis, prodaju majice, suvenire i na druge načine kapitaliziraju svoj uspjeh?
Često čujem od ljudi da je meksička scena elektroničke glazbe velika i zdrava, ali to je samo djelomično točno i najčešće tek dojam kakav ostavljamo prema vani. Iznutra su itekako vidljive brojne mane i nedostaci koje treba popravit. Meksička scena krajnje je neformalna scena na kojoj se promotorima ne da gnjaviti s agentima pa su dogovori ispod pojasa u mojoj zemlji uobičajeni. Isto tako, nedostaje nam jaka medijska platforma koja bi podržavala domaće underground artiste. Istini za volju, takve medijske mašinerije nema ni na globalnoj sceni. No, onoga čega nam ne fali su biznismeni koji se ‘bave glazbom’, profesionalni i amaterski. Njih imamo previše.
Meksiko iz hrvatske perspektive djeluje kao vrlo nasilna i opasna država. Što vam se događa, je li to zbog droge, korupcije, zločestog susjeda SAD-a…
Sve ste sami rekli. narko karteli, korupcija i SAD.
FOTO: Christian Wiediger/Unsplash
Onda bolje da se vratimo glazbi. Je li Theus Mago sa svojim ‘šporkim diskom’ vaš projekt s unaprijed određenim rokom trajanja i planirate li neke nove projekte?
Zasad, kao i za neko skorije vrijeme, nastavit ću stvarati glazbu za plesni podij, bez obzira na vrstu muzike jer ne robujem žanrovima. Nisam od onih koji zapinju u kalupe, a nisam siguran ni u to što bi bio ‘šporki disko’ (smijeh) mada mi taj naziv zvuči izvrsno!
Recite nam za kraj nešto o sebi Mateo, ne nužno iz glazbene perspektive. Što vas usrećuje, što ne, što uopće radite kada ne stvarate ili izvodite glazbu?
Trenutačno sam u početnoj fazi izrade vlastitog ‘synth setupa’ po sistemu ‘uradi sam’, tako da počinjem učiti kako se gradi elektronika!
Hvala Mateo što ste nam posvetili svoje vrijeme i vidimo se u petak u Tunelu.
Hvala vama, radujem se dolasku!
Artwork by Martina Kovačić/RatCat
Comments