U povodu dodjele Nagrade Grada Šibenika klubu Azimut za izniman doprinos razvoju kulturne scene i društvenog života Šibenika, Snježana Klarić razgovarala je s voditeljem programa kluba Hrvojem Jelkovićem.
S. Klarić i H. Jelković / Ilustracija / Kolektiv 4B
Prvi put kad sam razgovarala s Hrvojem, bilo je to u proljeće 2013. godine; bit će to još malo deset godina… Šibenik tada nije nalikovao na grad kakav imamo danas, a Azimut je tek otvarao. Tijekom proteklih deset godina grad je prošao vidljivu transformaciju. Dio zasluga, ide upravo Azimutu i Hrvoju.
I dok je on nesebično mentorirao danas neke od vodećih ljudi programa nekih drugih ustanova i udruga u kulturi, Azimut je postajao mjesto rađanja i realiziranja ideja koje su godinama spavale u glavama mladih ljudi Šibenika. Nije pogrešno reći da je Nagrada grada Šibenika ovog rujna otišla u prave ruke i da je riječ o presedanu kakav se ne viđa često u Hrvatskoj, u Krešimirovom gradu uopće. Prije deset godina, mnogi su mogli samo sanjati urbani Šibenik kakav imamo danas iako je grad u nekim umnim sferama i kulturi uvijek bio ispred svog vremena. S pojavom Terranea, otvaranjem Azimuta uslijedila je nova era.
Nagrada je na šanku / Zrinka Magazin, Azimut
Je li Azimut danas ono što ste zamišljali tih prvih dana njegovoj postojanja da će postati?
Sad, kad se vratim u te godine, zapravo i ne znam da je bilo nekog planskog razmišljanja oko razvoja Azimuta. Znali smo da želimo napraviti mjesto kakvog dotad nije bilo u Šibeniku, mjesto u kojem bi se prvenstveno mi i ljudi poput nas u gradu dobro osjećali. Mislim da je to bila misao vodilja. Nakon toga se, naravno, dogodio taj prostor, pojavili su se neki ljudi, rodile su se ideje i onda su te ideje gurale Azimut u raznim smjerovima. Tako je nekako to išlo.
U međuvremenu je postao više od mjesta kakvog dotad nije bilo u Šibeniku. Pitanje je postoji li i koliko je sličnih klubova danas u Hrvatskoj?
Da, ako pričamo o Azimutu kakav je danas, kako izgleda i što se događa u prostoru, onda nažalost, definitivno nema puno takvih mjesta u Hrvatskoj. Muči me zašto je danas tako, a nekad ih je bilo, ali ne bih sad trolao ovaj razgovor time. Bilo bi lijepo da ih ima više, ali evo, Azimut je možda jedan od pet – šest mjesta u Hrvatskoj koji nudi sadržaj koji podupire scenu, koji ima publiku koja dolazi pogledati, poslušati tu scenu i to je možda ono najvažnije – ta publika. Jer, ako radiš stvari, a nemaš publiku, onda uzalud radiš.
Svaki šank svoju priču ima pa tako i ovaj u Azimutu koji je vrlo brzo postao mjesto okupljanja i glavni point gdje su se rodile neke od brojnih ideja. U proteklim godinama mnogo je ljudi ostavilo traga na radnim mjestima konobara i šankera, a moram spomeniti i posebno se zahvaliti našoj postojećoj fenomenalnoj mladoj ekipu predvođenoj našim Josom aka Josip Zaninović jer od njih zapravo sve kreće i oni su ti koji prenose energiju i ostavljaju prvi dojam kad dođete u Azimut. Druga bitna točaka je naš Roca aka Dino Roca koji je na poziciji ton majstora praktički od početka i koji je i sam prošao dug put, odradio gomilu koncerata da bi trenutno bio jedan od najcjenjenijih klubskih ton majstora u Hrvatskoj, a to je velika stvar i za njega i za nas.
S proslave važne nagrade / Zrinka Magazin
Tada to nismo vidjeli, ali s odmakom, čini se da je ta 2013. godina bila prekretnica za Šibenik. Bio je tu Terraneo, otvorio je Azimut, slijevali su se ljudi iz svih krajeva svijeta. Multikultura je dobila konkretno obličje u gradu koji deset godina kasnije ima bogat kulturni život kakvim se malokoja sredina može pohvaliti, a kojemu nije naškodila ni slavna pandemija jer nije začepila slavinu ideja. I razmišljajući, čini se da je upravo Azimut svojim programom udario temelje, postavio smjer u kojem će se taj kulturni život odvijati…
Teško je to pitanje, opservacija. Šibenik je kulturna sredina s mnoštvom kreativnih pojedinaca. I to je ono što mi je bilo fascinantno kad sam došao u grad. Iako ja mislim da temelje svega treba tražiti u MDF-u (Međunarodnom dječjem festivalu) koji je ‘the manifestacija’ gdje se mladi naraštaji susreću s multikulturom iz cijelog svijeta, gdje imaju priliku sudjelovati, gdje upoznaju osnove i izgrađuju se u kreativne pojedince. Kad razmišljamo dalje, mislim da je Terraneo festival bio taj koji je udario temelje suvremene kulture, suvremene glazbe i postavio letvicu vrlo visoko nakon čega se ona više, na svu sreću, nije srozavala, među ostalim, zahvaljujući i ljudima na pozicijama u izvršnoj vlasti i ustanovama. Danas kad se priča o Šibeniku priča se u superlativima, priča se o sredini koja ima fenomenalan kulturni program i sve to ima svoje razloge.
A Azimut kao Azimut – ono što nam je bila želja jest stvarati kulturni sadržaj u zimskom periodu kad ga inače nije bilo. Na prste jedne ruke mogli smo izbrojati događaje unutar tjedan dana, a kamoli u mjesec dana. I onda se ove godine, jednog ponedjeljak u veljači dogodi da slušam radio, a u programu najavljuju koncert u Arsenu, izložbu u Knjižnici, nešto u Muzeju i mislim da smo imali promociju knjige ili nešto u Azimutu. I to čovjeka natjera da se zapita gdje živi, ali u onom pozitivnom svjetlu. Promjene su se dogodile i one su velike.
Svečanost uručenja priznanja u HNK Šibenik / Grad Šibenik
To je taj temelj koji spominjem. Da, ok, MDF imamo 60 godina i više. S njim su stasale generacije umjetnika i još uvijek je važan dio odrastanja i formiranja nekih novih umjetnika. No danas Azimut zadaje smjer i razlog je zašto ne kukamo kao drugi da nam mladi slušaju groznu glazbu, da imamo nekvalitetan kulturni program. Da ne govorimo, kako je Azimut svojim programom srušio granice regije. Nekako je ta regija postala ravna ploha gdje sve doživljavamo kao naše, zajedničko…
Pa da, izbrisali smo granice. Granice i inače treba brisati jer su one samo nešto što nas dijeli, one su u našim glavama. Zaista ne pravimo razliku među ljudima po nacionalnosti ili bilo čemu drugom. Važno je ono što imaš u glavi, kako se izražavaš i u konačnici jesi li dobar i pošten. Granice ne postoje!
Kao kruna deset godina rada dolazi i Nagrada Grada Šibenika koju dodjeljuje jedinica lokalne samouprave, odnosno političari koji po nekoj navici obično nisu naklonjeni sceni kakvu njeguje Azimut – ne samo u Šibeniku već općenito. Što ova Nagrada znači Azimutu i sceni?
Prvo, ova Nagrada je nešto totalno neočekivano. Da mi je netko rekao da ćemo ove godine dobiti jednu takvu nagradu, ne bih ga uopće niti pokušao shvatiti ozbiljno, ne bih se ni nasmijao. Tako da nas je to baš jako iznenadilo. Super nam je što smo dobili to priznanje i definitivno je lijepo kad ti netko kaže: ‘Primjećujemo da postojiš i da radiš dobre stvari’; neću lagati. Tako da – hvala, velika je ovo stvar.
Drugo, mislim da u Šibeniku lokalne strukture čak imaju sluha za scenu. Kad pogledaš, dosta se tu izlazi u susret i promotorima i ostalima. Ok, ne mogu ne reći, imali smo frku s crkvom, ali to je bila neka druga priča. Sve probleme u međuvremenu rješavali smo dijalogom. Bilo je problema, evo i ovo ljeto smo imali jednu čudnu situaciju, ali smo sve riješili dijalogom. Dijalog bi inače trebao biti način na koji se problemi trebaju rješavati.
Što Nagrada znači za kulturnu scenu?! Dok sam gledao Nagradu, razmišljao sam kako je ovo nagrada i priznanje cijeloj kulturnoj sceni grada Šibenika. Ne smatram da pripada samo Azimutu već cijeloj sceni, udrugama, pojedincima, umjetnicima, kreativcima, svima koji guraju. Znaš i sama što znači gurati i kad se čini da ne ide, kad znaš da nema novca u tome, ali imaš motiv da napraviš nešto, da učiniš da ljudima bude lijepo. Tako da je ovo nagrada svima.
Nagrada Azimutu / Zrinka Magazin, Azimut
Jeste li spremni za novih deset godina?
Ova Nagrada je zakucala stvar. Jasno je, ok, dobili smo nagradu i ona nam je sad najveći poticaj da nastavimo dalje. Sad više nema stajanja, ali ima puno planova. Unazad dvije godine, u prostoru Azimuta koegzistira jedna super udruga. Ima ih više, doduše, ali ovdje konkretno govorimo o Kolektivu 4B. Imamo puno planova i ako se dobro poslože karte, naša razmišljanja i stremljenja – možemo napraviti velike stvari. Mislim da možemo napraviti prostor kakvog ni sami ne možemo zamisliti dok ga ne vidimo.
I sve to na istoj adresi?
Naravno, sve to na istoj adresi!
I za kraj, gdje ćete držati nagradu?
Znači, nagrada je iz dva dijela. To je plaketa koju ćemo definitivno uokviriti i postaviti u Azimutu. Drugi dio je rad svetog Mihovila i sad gledamo ima li smisla oboje ostaviti u prostoru. Nisam stigao o tome razmišljati, ali trenutačno su oba dijela izložena na šanku, na frekventnom mjestu, da se vide. Ali, da, ostat će u Azimutu , tamo pripadaju.
Bakula, jedan od brojnih kućnih artista Azimuta / Zrinka Magazin
Comments