Uoči njegova gostovanja u Tunelu ove subote, razgovarali smo s Felverom, jednim od najvažnijih imena na hrvatskoj i regionalnoj sceni elektroničke glazbe već tri desetljeća. Felver u Šibeniku nastupa nakon više od svije godine, a publici će se predstaviti u omiljenom ‘all night long’ izdanju i tako na plesni podij isporučiti osam sati odlične glazbe.
Nakon nešto više od dvije godine ponovno nastupaš u Šibeniku gdje imaš dosta prijatelja i fanova. U kakvom si filmu ovih dana, što te okupira, intrigira i usrećuje, onako kao osobu, nevezano za glazbu?
Kako na neki način živim raspoloženja i prepuštam se njihovim utjecajima, a u isto sam vrijeme radoznao na raznim područjima, ponekad imam više puteva do onoga što me usrećuje. Ipak teško mogu definirati sebe kao osobu, a da izuzmem glazbu. Svakako ono što me uvijek usrećuje, a i obogaćuje su druženja s prijateljima i beskrajna razglabanja o svijetu u kojem živimo i o stvarima koje nas intrigiraju, živciraju ili raduju.
Što te nervira? Izbacuju li te iz takta afere s imovinskim karticama ministara i dnevna politika, zabrinjavaju li te klimatske promjene, požari u Australiji, opravdavanje serijskih ubojstava kao nedavno u Splitu… Može li u današnje doba umjetnik živjeti pod staklenim zvonom bez da ga takva svakodnevica dodiruje?
Naravno da ne može, ali isto tako ne može i ne smije dopustiti da ga nervoze svakodnevice blokiraju. Naravno da me događaji iz dnevne politike ponekad izbezumljuju, ali s druge dosta često su mi poticaj za različite, pa i umjetničke intervencije.
Jedan si od najdugovječnijih umjetnika na hrvatskoj sceni elektroničke glazbe i prošao si sve faze njezina razvoja. Bi li Felver iz devedesetih bio zadovoljan današnjom scenom, onim u što se razvila, transformirala?
Nisam jedan od onih koji misli da je nekada baš sve bilo bolje, jer sam se na dnevnoj bazi i tada i sada susretao sa fantastičnom novom muzikom svih žanrova. A to mi je svo ovo vrijeme bilo i jeste najvažnije. Obzirom na moju znatiželju i strast prema glazbi, nemam razloga sumnjati kako za deset godina također neću slušati još i više uzbudljive glazbe, ali postoji mogućnost da ću je slušati vrlo malo iz suprotnih razloga. Nepotrebno je, a i teško, uspoređivati te dvije epohe ove scene. Sada je ona svakako veća, i kudikamo brojnija nego tada, samo su se pravila igre potpuno promijenila. Kroz oba načina njenog funkcioniranja, ja učim i razvijam se, a ako mi nešto nedostaje a imali smo prije, onda je to romantika.
I nakon toliko godina, čini se kao da je ta scena u Hrvatskoj ostala zarobljena u nekakvom underground konceptu i da se nije uspjela afirmirati kao vani. Ljeti nam je obala krcata masovnim, komercijalnim i profitabilnim festivalima u vlasništvu stranih promotora, a zimi isti ti izvođači koji tamo nastupaju poput Fort Romeaua, Mathias Schobera ili TERR, u klubovima spadaju u teški underground. U čemu je štos?
Festivali koji se ljeti odvijaju na nekim dijelovima naše obale u vlasništvu su organizacija koje osim novcem, raspolažu i organiziranim i uhodanim timovima ljudi. Artisti koje si nabrojao niti na tim festivalima nisu oni koji ih rasprodaju. Oni su samo dio paketa koji je sačinjen uglavnom od ne malog broja DJ-eva, a ti su paketi plaćeni iznosima koji su nama nedostižni. Dakle, štos je jednostavan – ako govorimo o našem slučaju, zbog teško sustizljivog i tehnološki naprednog i odmaklog svijeta, i naše surove stvarnosti, jednostavno nam nedostaje novca.
No, jedna od značajnijih uloga koju svi ti veliki i skupi festivali obavljaju jest da su se u nekim dijelovima zemlje, kroz sada već višegodišnji kontinuitet, pretvorili u alat koji je počeo polako mijenjati i društvenu svijest na prostorima gdje se pojavljuju. To nadalje znači da se izvođači iz tvog pitanja, tijekom godine ponekad u tim sredinama pojavljuju kao velike zvijezde onih festivala na kojima to obično nisu. Na taj način, uz uporan rad, razvojem organizacije, timova, pa na kraju i publike, i taj začarani krug underground koncepta sigurno će se u jednom trenutku promijeniti.
Kakva je trenutačno situacija na zagrebačkoj sceni, posebno u odnosu na Sarajevo i Beograd koji, dojma sam, proživljavaju pravu renesansu kada je o elektroničkoj glazbi riječ?
Kao što sam i rekao, zagrebačka scena razvijenija je kao nikada prije. No omjer klubova i svih izvođača na sceni, njihovih želja i ponude, u odnosu na broj i mogućnosti publike pomalo je nesrazmjeran. U isto vrijeme, koncept organizacije klubova utemeljen je pomalo staromodno, za večeri elektroničke glazbe odgovornost organizacije preuzimaju izvođači i organizacije koji na sceni trenutno djeluju, umjesto da se time bave klubovi. Na taj je način nemoguće imati redovan i konkurentan program.
Tvoj projekt Stereotip zagrebačka je i hrvatska konstanta. Jesi li zadovoljan prošlim izdanjem i možeš li nam reći nešto više o Stereotip koncertima, novom projektu koji započinješ skorim nastupom sjajnog benda Boy Harsher?
Zadnjim sam projektom zadovoljan. Naravno da bih neke stvari sada napravio drugačije i bolje, no to je moja osobina, a vjerujem i mnogih drugih ljudi nakon realizacije zamišljenih projekata, o kojem god poslu se radilo. Koncerti su nas zainteresirali, jer neke izvođače koji nam se sviđaju nismo mogli uvrstiti u formu programa kakvu smo do sada imali. Iz tog razloga smo otvorili novu platformu, koju imamo namjeru još tokom ove godine razraditi. Također će i naših “običnih“ Stereotip izdanja biti više, sa jednim starim novim detaljem – vratiti ćemo se u termin nedjeljnog popodneva.
Što vrtiš ovih dana, kakva te glazba vozi dok si za pultom? I da, obavezno, kakva te glazba oduševljava izvan DJinga? Možeš li nam možda predstaviti kakvo zanimljivo izdanje, album, EP, recimo po jedan iz tvog DJ svijeta i jedan što ti je zanimljiv ‘za po doma’?
Samo jedan? Evo onda: Vedritunes / Delta Swamp Music – Jan 20 Sampler, Shackleton – Music For The Quiet Hour / The Drawbar Organ, i Swans – Leaving Meaning.
Kao što rekoh na početku ovog razgovora, u Šibeniku nastupaš nakon nešto više od više godine. Pratiš li ovdašnju scenu, raspoloženje publike, jesu li Dalmacija i Šibenik po čemu vidljivi i zanimljivi iz tvoje zagrebačke perspektive?
Dalmaciju obožavam, ona ima sjajnih glazbenika, a jedna stvar mi je u vezi nje svo vrijeme potpuno očaravajuća: dalmatinski dišpet. Scene pratim koliko stignem, no ono što sam naučio jest da su sve sredine male u odnosu na tendenciju za osvajanjem nekog umjetničkog prostora, a bez dodatnog poticaja šireg kruga ljudi to je za bilo koju sredinu i scenu nemoguće. U tom se smislu nadam da sam, uz ostale, i ja napravio poticaje Šibeniku u postavljanju na scenu. Pomaci su svakako vidljivi i zanimljivi, iako kad malo bolje promislim draže mi je promatrati hrvatsku scenu kao jedinstvenu, u odnosu na svjetsku. Nadam se da ćemo i o toj renesansi uskoro biti u prilici razgovarati.
Marijane, hvala ti na razgovoru. Uvjeren sam da će ti se svidjeti atmosfera u Tunelu čija publika jedva čeka tvoj skori nastup. Živio!
ŽIVIO I TI ROĐO!
Comments