Martinska je poluotok na ušću rijeke Krke nasuprot Šibenika i na njezinoj obali Majka Priroda počinje umiksavati Krku s Jadranom.
Tamo gdje su sada festivali, nekada je bila jedna od dvije pozicije namijenjene podizanju lančuga preko uskog šibenskog kanala kako bi se zarobili i pljačkali brodovi mrskih neprijatelja Šibenika kojeg su, tko bi rekao, osnovali gusari.
Poluotok je zbog svojih prirodnih specifičnosti i bogatstva biljnih i životinjskih vrsta pod zaštitom posebne ustanove i njezinih rendžera. U prošlom stoljeću Martinska je dvaput imala sreće, prvo kad je vojska okupirala sve što iole smrdi na strateško pa se tamo nije smjelo, a onda kad su jebivjetri opljačkali šibensko gospodarstvo. U tim prvim naletima domoljublja, s privatizacijom i pretvorbom na hrvatski način, sve je opustošeno i nikome nije palo na um ulagati pare u grad slučaj pa je grad s Martinskom i većinom svoje obale pošteđen i od nemile betonizacije.
U socijalizmu je na Martinskoj bio seksi auto kamp koji nije doživio uspostavu nove države pa su ga postupno preuzimali punkeri i slični idealisti željni slobode, prirode i društva. Narednih 20 i bakšiš godina po sudovima su se oko vlasništva nad zemljištem i svemu što je na njemu naganjali država i šibenska gradska uprava koja je, kako i dolikuje sljednicima gusara, pokazala Markovu trgu roge.
Prije pet godina jedna je mala udruga predložila gradskoj upravi da tamo smjeste sve koji ljeti žicaju struju, vodu, bine, razglas, ograde i druga čudesa potrebna za napravit koncert ili party pa su poravnali cestu, digli novu trafostanicu i uveli Martinsku među proračunske stavke živom lovom.
Stvarno je čarobna jer je tako blizu, a opet tako daleko od one urbane betonske džungle u gradskoj vrevi nasuprot. Posjetitelji koncerata i partya već dobro znaju da na Martinskoj nikada i nipošto ne pale vatru i da je tamo jedini prihvatljivi otvoreni plamen onaj upaljača, palili cigarete ili što god već drugo pušili. Ne bacati smeće okolo stvar je osobne kulture i odgoja, posebno u prostoru zaštićene prirode koja treba zadržati svoj sklad i kad muzika prođe.
Prometno je s gradom povezana kopnenom i morskom rutom koja bi definitivno trebala biti prvi izbor svakome tko dolazi. Za razliku od cesta koje su ljeti zakrčene prometom, idu okolo i naokolo i koje nakon silaska s magistrale nisu nipošto bajne, brodom se plovi brzo i lako. Javne brodske veze su kvalitetne, jeftine i drže se voznog reda, a posljednjih godina pale su i cijene glisera koji sa šibenske rive do Martinske voze samo par minuta.
Većina festivala u svojoj ponudi ima i kampiranje, ako ne ful besplatno onda uz neku sitnu nadoknadu tek toliko se se pokriju troškovi održavanja i odvoza otpada. Robinzonskog su tipa što znači da nude ljudima ono osnovno, boravak na čuvanoj lokaciji, vodu za pranje i tuširanje, odnosno zahode.
Sve o programima posjetitelji lako doznaju na stranicama festivala i po društvenim mrežama Martinske i evenata koji se tamo održavaju.
